Dešifrovanje historije razvoja i promjene mobilne komunikacijske tehnologije Šta je komunikacija? (2)
2G mainstream mrežni standardi:
GSM:
Globalni sistem za mobilnu komunikaciju, poznat kao GSM, je najrašireniji standard mobilne telefone. Više od milijardu ljudi u više od 200 zemalja i regiona širom svijeta koristi GSM telefone. Sveprisutnosti GSM standarda učinila je uobičajenim da korisnici lutaju na međunarodnomeeteru nakon što se između operatera mobilne telefonije potpišu "roaming sporazumi".
Najveća razlika između GSM-a i njegovog prethodnika je u tome što su njegovi signalni i glasovni kanali digitalni, pa se GSM smatra drugom generacijom (2G) sistema mobilne telefone. To pokazuje da je digitalna komunikacija ugrađena u sistem od vrlo ranog vremena, a GSM je otvoreni standard koji trenutno razvija 3GPP.
TDMA:
Vremenska podjela Višestruki pristup (TDMA) dijeli vrijeme na periodične okvire, a svaki okvir se dalje dijeli na nekoliko vremenskih slota za slanje signala baznoj stanici. U uslovima tajminga i sinhronizacije, bazna stanica može primiti signale svakog mobilnog terminala u svakom vremenu utor bez miješanja. U isto vrijeme, signali koje je bazna stanica poslala u pluralnost mobilnih terminala su dogovoreni da se prenose u unaprijed određeno vrijeme u slijedu. Sve dok svaki mobilni terminal prima u označenom utoru za vrijeme, može razdvojiti i primiti signal poslan na njega u kombiniranom signalu.
CDMA:
Code Division Multiple Access (CDMA) je nova i zrela bežična komunikacijska tehnologija razvijena na grani digitalne tehnologije-spread spektra komunikacijske tehnologije. Princip CDMA tehnologije je zasnovan na tehnologiji širenja spektra, to jest, informacijski podaci sa određenom bandwidth signala koji se prenose modulirani su sa pseudo-slučajnim kodom velike brzine čija je bandwidth mnogo veća od bandwith signala, tako da je bandwidth originalnog signala podataka proširen. Zatim ga modulira nosač i pošalje van. Prijemni kraj koristi potpuno isti pseudo-slučajni kod za obavljanje korelacione obrade sa primljenim širokoband signalom i zamjenjuje široko band signal sa uskoband signalom izvornih informacija podataka, to jest, raspršivanje, kako bi se realizovalo informaciona komunikacija.
